Flautina tužbalica
1. ožujak 2011, utorak
Euzubillah himineš šejtan nirradžiim
Bismillah-hir Rahman-nir Rahiim
Esselamu’aleikum we Rahmetullahi we Berekatuhu
Dio 1.
(Ovaj kratki video sastoji se iz dva dijela. Prve tri minute su glazbeno izvođenje na jednom neobičnom glazbalu po imenu „hang“ (špilja), porcelanskome glazbalu u obliku kupole (vok), koje proizvodi vrlo opuštajuće tonove što opijaju cijelo biće. Video možete vidjeti ovdje-traje svega 3 minute i vrijedan je slušanja, dapače mladi izvođač djeluje veoma iskreno i ugodan je za gledanje.)
- Bio je to očaravajući performans, toliko ugodan da jednostavno imate osjećaj kako Vas u trenu ponese u neki drugi svijet. Mevlana je rekao izvođaču kako to nije nekakvo tek izumljeno glazbalo što su skloni tvrditi mnogi (čak i Wikipedia), nego je zapravo bilo zastupljeno i u vrijeme Otomana. Svirale su ga žene carskoga harema kako bi se Sultan mogao opuštati uz milozvuke. Mevlana se skrušeno zahvalio Uzvišenome Allahu što mu je poslao ovoga skromnog i stidljivoga izvođača, čija glazba je rasbistrila njegove misli i olakšala mu teret briga.
(bez komentara)
Kraj prvoga dijela
Dio 2
(U slijedećem dijelu videa, Mevlana objašnjava dubinu značenja tužnih, melankoličnih tonova puhačkoga instrumenta nalik flauti, a nazvanoga „nay“ (naj). Možete vidjeti kako Mevlana govori nakon što je izvođenje na glazbalu završeno, jer video ne pokazuje i sam glazbeni dio. Čisto zbog jednostavnosti razumijevanja materije u tekstu ćemo koristiti naziv „flauta“ umjesto „naj“ zato što puno ljudi ne zna šta je „naj“ i nisu čuli za takvo glazbalo.)
- Note, tonovi koji dopiru iz ove flaute/naja su uvijek tužni, melankolični, tonovi koji naprosto progone. Zašto?
- Ova flauta, dakle naj, napravljen je tako što je odsječen od svoje majke-stabla bambusa. Od onoga trenutka kada je tako naprasno odvojen od svoje majke, taj bolni dio zaobljenoga bambusa što se sada zove flauta/naj, plače i cvili ispuštajući otužne zvuke kao da žudi za povratkom tamo odakle je potekao, kao da moli da bude vraćen svojoj šumi i ponovo ujedinjen sa svojim stablom bambusa.
- Naše duše stvorene su u Raju i tokom nezamislivoga broja godina živjele su tamo u potpunoj poslušnosti i apsolutnome blaženstvu blizine Boga. Bijavši spuštene na zemlju protiv svoje volje i smještene u kavez egoističnoga tijela i grješnih poriva, one cvile od tuge zbog tako neočekivanoga rastanka tražeći svoj put natrag u domovinu, u Raj.
- Slušajući tonove naja, Mevlana se podsjeća na tužne uzdahe tih duša od kojih svaka traži svoj put natrag doma. „Slušajte što vam bambus govori“, kaže on, „slušajte tu priču, tu tužbalicu! To se bambus žali na odvojenost od majke-biljke od koje je potekao.“
- Hvaleći izvođača, Mevlana završava svoje izlaganje kazavši kako je to bilo nešto „živo“, performans koji nije potekao iz uma, nego iz srca! „Svirao je kao pravi virtuoz.“, kaže Mevlana, „Osjetio sam zadovoljstvo i relaksaciju slušajući ga. A i moj Vođa, Veliki Šejh Abdullah je isto to potvrdio.“.
El-Fatiha
Komentari
1) Razdvajanje i ujedinjenje
- Samo beba plače kada je odvojena od udobnosti i sigurnosti majčine utrobe; odvajanje naja od njegove matične biljke bolno je i srceparajuće iskustvo. Slično tomu, smrt, koja je odvajanje duše od tijela, opisana je kao mučno iskustvo, jer to je trenutak kada se duša rastaje od tijela, od svake stanice posebno.
- Kroz naše živote, Allah nam pokazuje kako razdvajanje je grozno, nezamislivo bolno iskustvo, a da je ponovno spajanje slađe od meda.
- Svaka smrt je duboka žalost za sve voljene od kojih se neki nikada i ne pomire sa gubitkom razdvajanja. Dakako, nakon svakog razdvajanja ostane taj osjećaj nadanja i radovanja ponovnome susretu. Mevlana kaže: „Čak i odvojenost od hrane tokom tih nekoliko sati posta čini ono parče hrane po završetku posta tako ukusnim, neodoljivo slatkim.
- Upravo za ovu temu veže se hadis našeg Poslanika s.a.v.s.: „Žudnja čovjeka za domovinom znak je vjere.“
- O vjernici, vi niste stvoreni na ovome prolaznom svijetu. Vi niste stvoreni za ovaj prolazni svijet i vi nikada nećete ponijeti sa sobom dio ovoga nestalnog svijeta. Slušajte plač svoje duše! Došli ste iz vječnoga svijeta i vratit ćete se u vječni svijet. Oni koji traže, naći će put do ujedinjenja sa Uzvišenim Allahom i sa Njim ostati zauvijek, da se nikada više ne rastave.
- Vječnost, kaže Mevlana, jeste najljepša riječ. To je riječ koja daje nadu protiv očaja ovoga prolaznog života, koja daje radost nasuprot tuzi i patnji ovoga života, daje zadovoljstvo nasuprot boli i otrovima ovoga života. Vječnost.
- Pitajte one koji su izgubili dragu osobu, nekoga voljenog, što bi dali za samo pet minuta susreta s njima, samo da ih zagrle, pomiluju po kosi, samo da ih drže u naručju, da ih vide, samo još jednom da čuju glas osobe koja im toliko nedostaje i zbog koje im srce toliko pati. A zamislite kada bi im bilo ponuđeno da skupa provedu još jednu godinu! O, kako bi oni bili sretni, kako bi im srce poskakivalo od radosti, kako bi samo zapjevali!
- Ali, vjernici, zar ne shvatamo da nam je ponuđen ponovni susret sa našim Voljenim i to ne na bijednih pet minuta ili samo godinu, nego zauvijek! On će nas zauvijek obasipati ljubavlju, kroz cijelu vječnost i bez prestanka, naše duše više nikada neće patiti zbog razdvojenosti od Njega, nikad više. Naše duše to znaju i zato nam stvaraju žudnju za susretom u vječnosti prema kojoj hrlimo-dajući nam nadu i snagu svojim jecajima one nas podupiru na putu prema vječnosti.
- Ipak, mi kao da smo gluhi na sve molbe, sav plač ucviljenih nam duša, okrećući leđa vječnosti biramo vječnu razdvojenost od Njega-biramo ovaj prolazni svijet. Upravo zato što tako činimo, kada se vratimo u vječni svijet plakat ćemo i cviliti za ovim svijetom, a kako se ovdje nikada više nećemo vratiti, cviljenje i tuga postat će vječni, jer tada ćemo shvatiti kako smo vječno odvojeni od nečega što volimo.
2) Istinske vođe su Vladari Srca
- Na kraju videa, Mevlana ističe kako mladi izvođač ima osobinu vođe, jer je svirao iz srca, a ne iz uma, te da su zbog toga njegove poruke prodrle u srce Mevlane donoseći mu opuštanje i osjećaj zadovoljstva. Mevlana nas uči da se današnje vjerske vođe mogu podijeliti na dva tipa.
- Prvi tip su oni educirani koji pričaju iz glave, pričaju ono što su zapamtili iz nekakvih bilješki ili intelektualnih diskusija. Oni su zauzeti sakupljanjem titula i svega onoga po čemu će se razlikovati od drugih, dobri su govornici i često citiraju ulomke iz svojih radova-istraživanja i teza. Kako njihove riječi dolaze iz njihovih glava, tako i ne dopiru dalje od glave slušatelja kojemu, bijavši lišen svjetlosti, sve te riječi donose samo težinu i dodatno opterećenje njegovim mislima. Jedan student može biti zadivljen informacijom, ali nikako se ne može boriti protiv đavoljih podstrekavanja u sebi.
- Mevlana kaže da ovi tipovi učitelja vjeruju kako moraju pročitati knjigu o nečemu kako bi kasnije podučavali o toj temi/naslovu. Oni u definiciji alima izjednačavaju pamćenje sadržaja sa čitanjem puno knjiga. Riječi koje dopru do uma studenta ne mogu donijeti nikakvu satisfakciju, jer samo u znanju koje je stiglo do učenikova srca istinsko zadovoljstvo je skriveno.
- Drugi tip učitelja govori iz srca obasjanog svjetlošću i govori vašim srcima, iz bisera mudrosti, iz dragulja istinskoga razumijevanja. Njihovo znanje je znanje iskustva i okusa, jer nitko neće naći bisere i dragulje dok ne okusi patnje na mukotrpnom putovanju pronalaska. Takav jedan, koji je obasut milošću, on govori vašem srcu i onaj koji ga sluša osjeća se olakšanim, osvježenim i zadovoljnim nakon posjete predavanju.
- Uvijek možete primijetiti razliku! Mevlana kaže da je to razlika kao između neba i zemlje! Svatko može primijetiti razliku između plastičnoga i pravoga voća. Jedna vrsta govora (puna ega) šalje poruku vašemu umu i time vas umara, opterećuje; naprotiv, drugi tip (iz srca obasjanoga svjetlošću) šalje poruke vašemu srcu, podiže vas visoko, opušta, vodi vas do zadovoljstva duše. Dakle, tražite istinskoga vođu, onoga koji govori iz svoga srca vašemu srcu, jer na putu od srca do srca prava je povezanost.
- Mevlana upozorava sve učenike kako, za razliku od povraćanja kojim izbacujemo otrovanu hranu kada je slučajno pojedemo, ne postoji refleks koji će izbaciti iz nas produkte lošeg podučavanja (kakvo plasira prva vrsta učitelja). Vrlo lako se može desiti da ta loša učenja ostanu u vama, otruju vas i nastave trovati do kraja života. Veliki šejh u vezi toga kaže da moramo biti pažljivi i ne družiti se s onima koji negiraju tarikate i mušride, jer u suprotnom trebamo biti spremni da nosimo teško breme tame i cijelu jednu godinu živimo ranjenoga srca!
Ovaj sažetak posvećen je sjećanju na našu dragu sestru Merjem Fatimu, kćer šejha Muhammeda Baba Ishtiyaque (Mevlaninog predstavnika u UAE), koja je preselila samo nekoliko sati prije nego je sažetak objavljen. Ona je bila inspiracija za pisanje sažetka, jer dok je ona kušala slast ponovnog susreta, mi smo bili ostavljeni u suzama i boli zbog rastanka. Neka Allah podari vječnu milost njenoj duši, a njenim voljenima neka podari vječni mir zbog strpljivosti u podnošenju tuge i boli. Amin. El Fatiha.
Ovaj desetominutni Suhbah na engleskom jeziku možete vidjeti na www.Saltanat.org, ili kliknite ovdje da pogledate Suhbah. TV Saltanat je oficijelna kuća šejh Mevlana Nazima i cijeli program on osobno nadzire, bira i odobrava materijale.
You must be logged in to post a comment.